Ponedeljak - Subota 07:00 - 21:00Nedelja - 09:00 - 11:00+387 55 221 111info@smedico.comSrpske vojske br. 16Bijeljina


Novosti

S+MEDICO

kriza-u-vezi1-1200x675.jpg
21/Jan/2018

Bračne i ljubavne krize.

Istorijski gledano brak se, pored biološke osnove (rađanje i podizanje djece) koju je zadržao i danas, razvio prije svega na materijalnoj osnovi, pri čemu subjektivna osjećanja budućih supružnika nisu imala nikakav uticaj na sklapanje braka. Tek sredinom 18. vijeka Žan Žak Ruso diže glas protiv vladajuće materijalne osnove za brak i suprostavlja mu ljubav kao prirodni motiv za brak.

Sto godina kasnije polako se pokreće lavina brakova iz ljubavi, što počinje da nagriza građanski moral, izaziva obilje skandala i uspostavlja novi vrijednosni poredak: danas se na brak bez ljubavi gleda poprijeko, a brak iz ljubavi je poželjan i prihvaćen. Međutim, brak iz ljubavi donosi nove probleme. Integracijom ljubavi i braka, ljubav počinje da zauzima ključno mjesto u svim oblastima života koje se oslanjaju na brak i porodicu, a pošto je ljubav nejasna i mistifikovana kategorija ispunjena mnogim zabludama i nerealnim maštanjima, brak i sve ostale oblasti života koje se oslanjaju na brak i porodicu ostaju na klimavim nogama.

Naime, ljubav je danas (gotovo jednako kao što je bila i nekad davno) mistifikovana i tajanstvena ideja i pojava, a integracijom braka i ljubavi savremeni brak postaje opterećen zabludama i iracionalnim uvjerenjima.

Nerealistična očekivanja i zahtjevi = bračna i ljubavna kriza !bračna kriza1

Ljudi ulaze u bračne i ljubavne krize jer su njihova očekivanja u vezi braka, ljubavi i zajedničkog života uglavnom nerealistična. Prosječan muškarac misli da (zato što je oženjen ili u vezi) njegova partnerka bi trebala biti dosljedno ljubazna i uslužna, a prosječna žena misli da (zato što je vjenčana ili u vezi) njezin partner bi trebao biti konstantno nježan i pun razumijevanja.

Bračne i ljubavne krize nastaju kada jedan od partnera neadekvatno reaguje na normalne frustracije i/ili abnor
malne i nerealistične zahtjeve od strane drugog partnera. Na taj način ona ili on stavlja ove frustracije i zahtjeve u prvi plan njihovog odnosa (umjesto da u prvom planu bude ljubav i iskrena privrženost jednog prema drugom uz rad na prihvatanju i prevazilaženu normalnih bračnih i ljubavnih frustracija).

Ako nakon toga i drugi partner sa svoje strane reaguje neadekvatno na osjetljive želje i/ili nerazumne zahtjeve prvog partnera, smanjuje se međusobna tolerancija na uzajamne frustracije, a pojačavaju se eksplozivne reakcije i/ili dolazi do prekida komunakcije, što vodi produbljivanu i učvršćivanju ljubavnih, seksualnih i drugih bračnih problema.

Savjetovanje partnera u bračnim i ljubavnim krizama Psihološko savjetovanje pojedinaca ili parova zasnovano na kognitivno-bihejvioralnom pristupu sastoji se iz pomaganja partneru ili partnerima

(1) da uvide da iza njihovih grešaka i neefikasnosti leže važne nerealistične i samoodmažuće pretpostavke i uvjerenja;

(2) da nauče da otkrivaju, provjeravaju i preispituju takve pretpostavke i uvjerenja;

(3) da na adekvatan način prihvate neizbježne teškoće i frustracije partnerskih odnosa;

(4) da nauče da bez optuživanja i omalovažavanja ukažu partneru na ponašanja koja mu se kod njega/nje ne sviđaju ili ga povrijeđuju;

(5) da mu pomognu da takva ponašanja promjeni ili da pronađu kompromis i

(6) da se suoče sa činjenicom da i oni sam često rade nešto što doprinosi bračnoj i ljubavnoj krizi, bez obzira nkriza2a to koliko njihovi partneri, takođe, doprinosili krizi.

Bračni i ljubavni odnosi rijetko kad mogu spontano napredovati nadprirodnom lakoćom i zato bi bilo bolje da partneri aktivno rade na održavanju iskrene podrške i privrženosti jedno prema drugom. Krize u ovim odnosima nastaju kad partneri imaju kontinuirano nerealistična očekivanja i zahtjeve u odnosu na to kakva bi ponašanja njihovih partnera trebala biti.

Bračne i ljubavne krize će se uglavnom održavati sve dok partneri ne shvate da se inertnost u partnerskom odnosu jednostavno ne isplati, te da nema drugog puta ka uspješnom braku i ljubavnom odnosu osim upornog i kontinuiranog ulaganja u ljubav.

S+Medico, zdravstvena usluga sa 5 zvijezdica !


psihoterapija-djece-s-medico-bijeljina-1.jpg
21/Jan/2018

Hiperkinetski poremećaj (ADHD)

70ih Virginia Douglas postavlja osnove onome što danas zovemo ADHD i ističe da su osnovni simptomi problemi pažnje (selektivnost, kapacitet, održavanje), impulsivnost (kognitivna, bihejvioralna) i hiperaktivnost. Preterana aktivnost koja je dezorganizovana i loše regulisana.

Rani početak (tokom prvih 5 godina života).

Neistrajnost u aktivnostima (brzo prelaze sa jedne aktivnosti na drugu bez dovršavanja istih) neoprezni i impulsivni, skloni povredama i disciplinskim problemima.

Odnosi sa odraslima su socijalno dezinhibisani. Nisu popularni medju vršnjacima, mogu biti izolovani.

Mogu se registrovati oštećenja kognitivnih funkcija, dok su specifična kašnjenja motornog razvoja i razvoja govora veoma česta.

Sekundarne komplikacije uključuju disocijalno ponašanje i loše samopoštovanje.

Oštećenje mozga se inicijalno nametnulo kao glavni uzrok ADHD simptoma, kao i različite moždane infekcije, traume i druge povrede ili komplikacija tokom trudniće. Nekoliko studija pokazuje da oštećenja mozga, posebno oštećenja nastala kao posledica hipoksije su povezani sa ADHD. Međutim, mnoga deca nemaju u svojoj istoriji povrede mozga niti oštećenja te se to ne može prihvatiti kao osnovni uzrok ADHD.

Istine i zablude o ADHD :

( zabluda ) : sva deca se mogu izlečiti od ADHD !

( istina )  : 60% dece koja imaju dijagnostikovan ADHD imaju problem i u odraslom dobu

( zabluda ) : ADHD nije medicinski uslovljen !

( istina )  : ADHD jeste medicinski uslovljen, povezan je sa hemijskim disbalansom u mozgu

( zabluda ) : Loše roditeljstvo je odgovorno za ADHD !

( istina )  : nacionalni institut za mentalno zdravlje (NIMH) propagira stanovište naučnika koji su otkrili da ADHD nema veze sa sredinskim uslovima.

( zabluda ) : Deca sa ADHD uvek imaju problem sa pažnjom !

( istina )  : Neki put su deca sa ADHD hiperfokusirani

( zabluda ) : češće se javlja kod muškaraca nego kod žena !

( istina )  : kod dece se 4 puta češće javlja kod dečaka ali u odraslom dobu se podjednako javljaju žene i muškarci

( zabluda ) : ADHD može biti tretiran isključivo lekovima !

( istina )  : najefikasnije lečenje je u kombinaciji lekova i bihejvioralnog tretmana.


smedico.jpg
21/Jan/2018

Polazak u školu je novo iskustvo u životu djeteta. Iako su se neka djeca i ranije odvajala od roditelja (polaskom u vrtić, odlazak kod djeda i bake…) odvajanje polaskom u školu se razlikuje od dotadašnjih odvajanja.

Prvi put u životu dijete se počinje službeno vrednovati  kroz školski uspjeh, što predstavlja jedno sasvim novo životno iskustvo. Većina djece voli školu te s nestrpljenjem očekuje odlazak  i povratak u školske klupe.

No, nažalost neka djeca pate od straha od škole pa je za njih, ali i za roditelje početak nove školske godine prava noćna mora.Jaki strah od škole naziva se “školskom fobijom”.

Školska fobija se manifestira kao otpor djeteta prema odlasku u školu zbog izrazitog straha.

Ova djeca često se žale na niz tjelesnih simptoma: glavobolju ili bolove u trbuhu.Ovi bolovi kao i ostali simptomi, npr. mučnina, kucanje srca, napetost u mišićima, poremećaji spavanja, umor i iscrpljenost nestaju u vrijeme vikenda i školskih praznika.

U situaciji kada treba krenuti u školu dijete bude uplašeno, osjeća se ugroženo i bespomoćno, želi pobjeći iz škole, ima osjećaj da je nesposobno savladati nastavno gradivo. Iznenada izjavljuje da se osjeća loše, javljaju se tjelesni simptomi.

Uzroci školske fobije

Postoji niz razloga zbog kojih se može javiti strah od škole.

Temeljni uzrok školske fobije možemo tražiti u porodičnim odnosima. Ova djeca često imaju “separacijskih problema” , što znači da je primarni strah od odvajanja od roditelja, a kao posljedica separacijskog straha razvija se strah od škole (djeca zapravo pokušavaju racionalizovati separacijski strah pronalazeći niz razloga zbog kojih se boje škole: strah od učitelja, strah od ocjenjivanja, osjećaj da ne mogu zadovoljiti zahtjeve, nesuglasice s vršnjacima).

Često se strah javlja kod izuzetno dobrih i odgovornih učenika koji sebi postavljaju vrlo visoke zahtjeve i u situaciji kada procijene da ne mogu zadovoljiti svoja očekivanja odustaju.

Strah od škole se javlja i kod djece čiji roditelji imaju vrlo visoka očekivanja od svoje djece i, u najboljoj namjeri; djeci govore: “ti ćeš sigurno biti jako dobar, imat ćeš sve petice, svi će ti se diviti”. Djetetova težnja da ispuni očekivanja svojih roditelja dovodi dijete do straha od neuspjeha, te da će razočarati svoje roditelje ukoliko ne bude uspješno u školi, što uzrokuje različite tegobe u kojima roditelji ne prepoznaju strah od škole.

Takođe se strah od škole javlja kod djece koja odrastaju u porodicama u kojima su roditelji prezaštitnički (često zbog svojih separacijskih strahova).

Vrlo često strah od škole je posljedica izloženosti djeteta fizičkom i verbalnom vršnjačkom nasilju, na putu do škole ili u školi, ali i  izolacija od ostalih učenika u razredu, poteškoće u uspostavljanu socijalnih kontakata.

Kako pomoći djetetu kod kojega je izražen strah od škole

  • Odgoj djeteta temeljite na emocionalnoj toplini, uvažavanju i podršci, dosljedno uvažavanje jasnih pravila ponašanja i ograničenja
  • Što više pohvalitei dijete kako bis razvilo osjećaj sigurnosti i samopouzdanja
  • Potičite izvanškolske aktivnosti, posebno one u kojima je dijete uspješno.
  • U djetetu gledajte osobu, a ne samo učenika na način da se pokažete interes i za njegove druge aktivnosti, a ne samo za aktivnosti vezane uz školu.
  • Povremeno, ali ne svakodnevno, ciljano razgovarajte s djetetom, ali i s učiteljem, o tome kako se ono osjeća u svom razredu i školi.
  • Poduprite povratak u školu na početku nove školske godine, povežite odlazak u školu s ugodnim događajem (odlazak u kino, na sladoled, izlet).
  • U situaciji kada ne želi u školu ili ako se pojave simptomi straha, otvoreno i vrlo strpljivo razgovarajte s djetetom, a kada vam se ono povjeri, uvažite razloge zbog kojih se ono boji ići u školu. Pokažite razumijevanje, čak i ako vam se oni ne čine sasvim opravdanima.
  • Bez obzira na okolnosti, razvijati pozitivan stav prema školi, a pred djetetom nipošto nemojte govoriti negativno o školi, učiteljima i školskim aktivnostima.

Nikako nemojte:

  • Opterećivati dijete prevelikim očekivanjima
  • Započinjati svaki razgovor s nagovaranjem na povratak u školu
  • Ucjenjivati ga i prijetiti ga mu zbog izostanaka
  • Posramljivati ga zbog straha od škole

Psiholog Danijela Ostojić


psihoterapija-1200x675.jpg
21/Jan/2018

Psihoterapija je strukturisan proces postepene i ciljane promene individue zarad rešavanje problema, rešavanja neke psihičke tegobe ili razvoja sopstvene ličnosti, na kome zajednički rade klijent i psiholog- psihoterapeut.

Ovo znači da je ona uvek proces koji se odvija po nekim pravilima, koji ima jasan cilj i strukturu (dakle, ne radi se o bilo kakvom razgovoru).

Ciljevi psihoterapije mogu biti različiti, od podrške u prevazilaženju trenutnih problema u oblasti psihičkog života (npr. povećanje motivacije, upravljanje stresom), preko lečenja ozbiljnijih psihičkih problema (npr. fobije, depresija, panični napadi, nesanica…) pa sve do ličnog rasta i razvoja otkrivanjem novih potencijala i uvida o sebi i drugima.

Psihoterapija nam može pomoći čak i u slučajevima kada nismo sigurni šta nam se dešava, ali shvatamo da smo dugo nezadovoljni svojim životom, odnosima sa drugima, kada shvatamo da nešto nije kao što bi trebalo ili bismo voleli da bude.

Od rešavanja konkretnih tegoba iz oblasti psihičkog zdravlja, sve do promena koje će nam omogućiti da vodimo srećniji i ispunjeniji život, psihoterapija se pokazuje veoma uspešnom metodom kojoj se danas mnogi u nekom trenutku svog života obraćaju.

Danas, međutim, najveći broj klijenata čine zdrave, stabilne osobe koje se suočavaju sa nekim trenutnim teškoćama i problemima, te se ne može reći da im je potrebno lečenje, već neki vid stručne podrške u prevazilaženju aktuelnih problema.

Problemi koji su u fokusu psihoterapijskog rada su sledeći: anksioznost, depresija, hronični stress, fobije, panični napadi, seksualne disfunkcije, opsesivno-kompulzivni poremećaji, bračni i pratnerski problemi, poremećaji u ponašanju kod djece, dječije fobije, noćni strahovi, enureze, problemi u učenju kod djece i adolescenata.

Psiholog Danijela Bosankić Ostojić


Logo250x36

Davne 2002 godine kada smo počeli sa prvim koracima u oblasti pružanja zdravstvenih usluga pa do danas imperativ i vizija naše ustanove je kvalitetna usluga našim pacijentima.

Kontakt infro

Pon-Sub: 07-21
Nedelja: 09-11

+387 55 211 111
info@smadico.com

Copyright by S+Medico 2016. All rights reserved.